PREGLED PRIČE

2025

Voices4Impact

Gimnazija Stevan Jakovljevic

Srbija

MENTOR

Biljana Pipović

Step 1 OSETI

Projekat Voices4Impact realizovan je na časovima predmeta jezik, mediji i kultura čiji su ciljevi usmereni na razvijanje sposobnosti učenika da kritički razumeju i tumače jezičke, medijske i kulturne sadržaje, kao i da se aktivno i odgovorno izražavaju u savremenom društvenom kontekstu. Imajući to na umu, nastavnica je postepeno vodila učenike u promišljanje o problemima koji ih okružuju u digitalnom prostoru. Aktivnosti su bile pažljivo osmišljene kako bi učenici razvili empatiju, timski duh i dublje razumevanje svog virtuelnog identiteta i odnosa s drugima u virtuelnom svetu. Kroz zajednički rad i povezivanje, učenici su najpre govorili o sebi – koje aplikacije koriste, kakav sadržaj prate, kako se predstavljaju na mrežama. Kroz kreiranje Voki avatara predstavili su svoj digitalni identitet, a zatim osmislili zajednički video o karakteristikama generacije Z. U sledećem koraku sproveli su anketu „Društvene mreže i ja“, analizirali rezultate i razgovarali o vrednostima (dobro – loše, dobro – zlo, lepo – ružno, korisno – štetno, prijatno – neprijatno, tačno – netačno, uspešno - neuspešno, pristojno – nepristojno, umetničko – neumetničko) davajući primere iz svakodnevnog života i analizirajući odlomak iz romana Kosmopolis autora Don Delila. Sve aktivnosti vodile su ka ključnom pitanju: „Šta mi smeta u virtuelnom svetu?“. Odgovori su bili jasni i iskreni – učenici su identifikovali brojne izazove: lažni profili, neprovereni sajtovi, dezinformacije, govor mržnje, cyber nasilje, zavisnost od društvenih mreža, nerealni standardi lepote i uspeha, neprimeren sadržaj za decu i mlade, kao i idealizovana slika savršenog života. Svoja zapažanja potkrepili su ličnim primerima i iskustvima iz svoje okoline, iskreno i otvoreno govoreći o temama koje ih svakodnevno dotiču.

Kako bi odabrali problem na kojem će raditi, učenici su najpre pojedinačno zapisali po tri izazova iz digitalnog sveta za koje smatraju da zahtevaju hitnu reakciju. Nakon prebrojavanja svih predloga, najviše glasova dobio je govor mržnje, a zatim su sledili: lažni profili, zavisnost od društvenih mreža i nerealni standardi koje nameću mreže i influenseri. Učenici su govor mržnje prepoznali kao najprisutniji i najopasniji oblik neprihvatljive komunikacije na internetu. Kao razlog za izbor naveli su lična iskustva — gotovo svi su bar jednom primili ili pročitali uvredljive komentare, bili svedoci javnog vređanja i ismevanja drugih korisnika. Pominjali su kratke video sadržaje i objave koje su viralne upravo zato što promovišu netrpeljivost, mržnju i ponižavanje. U diskusiji su zaključili da govor mržnje često prolazi nekažnjeno i postaje „normalizovan“, a zapravo predstavlja prvi korak ka cyber nasilju, koje - kako su sami rekli - „ponekad završi tragično“. Zbog toga su odlučili da baš taj problem bude u fokusu projekta i da kroz edukaciju, dijalog i sopstveni primer podstaknu pozitivnu promenu u svom okruženju.

Problem govora mržnje na društvenim mrežama najviše utiče na decu i mlade - od predškolskog uzrasta do tinejdžera. Učenici su prepoznali da su upravo ove grupe najranjivije, jer često nemaju razvijene veštine za prepoznavanje i adekvatno reagovanje na govor mržnje. Zabrinjava ih što deca lako prihvataju negativne obrasce ponašanja kao „normalne“ i često ih ponavljaju, ne shvatajući posledice. Posebno ih brine činjenica da se govor mržnje vrlo često koristi kao sredstvo za pripadnost - širenje uvreda, tračeva i negativnih komentara postaje način da se „uklope“ u određenu grupu. Na taj način se stvara okruženje u kojem je nasilje prihvaćeno, a empatija slaba. Učenici su takođe istakli da roditelji često nisu od pomoći, jer ne znaju dovoljno o digitalnim navikama svoje dece - ne znaju koje aplikacije koriste, koje sajtove posećuju, ni kakve sadržaje prate, niti koje influensere smatraju uzorima. To dodatno otežava pravovremenu reakciju i podršku kada dođe do problema.

Step 2 ZAMISLI

U ovoj fazi učenici su se podelili u četiri grupe (bez uticaja nastavnice) i svaka grupa je samostalno izradila listu predloga kako se nositi sa govorom mržnje na društvenim mrežama. Iako su ideje bile raznovrsne, većina se kretala u sličnim pravcima i pokazala visok nivo razumevanja problema. Najčešće predložena rešenja bila su: Lična odgovornost - promišljeno pisanje i komentarisanje, kontrola impulsa i preuzimanje odgovornosti za ono što objavljujemo. Vaspitanje od najranijeg uzrasta - učenje dece da razlikuju dobro i loše ponašanje u komunikaciji. Edukacija i radionice - sprovođenje školskih radionica o govoru mržnje i štetnosti negativnih komentara. Prijavljivanje i blokiranje - reagovanje na hejt komentare prijavom korisnika ili sadržaja kako bi bio uklonjen. Tehnološka rešenja - traženje da se uvedu algoritmi za automatsko brisanje komentara sa govorom mržnje (npr. na TikToku). Podrška žrtvama - aktivno pružanje podrške onima koji su napadnuti, umesto ćutanja ili priklanjanja onima koji pišu negativne komentare i šire govor mržnje. Biti dobar primer - promovisanje tolerantnog, kulturnog ponašanja u digitalnom okruženju. Ignorisanje uvreda - svesno izbegavanje sukoba i neodgovaranje na provokacije. Korišćenje bezbednosnih opcija - uključivanje „safety moda“, filtriranje komentara i ograničavanje pristupa profilu. Obraćanje roditeljima - traženje saveta i podrške od roditelja u situacijama kada se susretnu sa govorom mržnje. Prijavljivanje nadležnim službama - u ozbiljnijim slučajevima, uključivanje stručnih i pravnih institucija.

Zanimljivo je da su sve četiri grupe, nezavisno jedna od druge i bez uticaja nastavnice, izabrale edukaciju kroz radionice kao najbolji način za rešavanje problema govora mržnje. Učenici su zaključili da se promena ponašanja u digitalnom svetu mora započeti razumevanjem - kroz razgovor, podizanje svesti i razvijanje empatije. Dve grupe odlučile su da se fokusiraju na predškolsku decu, prepoznajući važnost ranog vaspitanja i učenja o lepom ponašanju još u najmlađem uzrastu. Jedna grupa je kao ciljnu publiku odabrala mlađe osnovce, smatrajući da se u tom periodu deca intenzivno izlažu digitalnom sadržaju i da je važno da znaju kako da reaguju. Četvrta grupa odlučila je da radi sa roditeljima, jer su prepoznali da odrasli često nisu svesni šta njihova deca rade na internetu, niti umeju adekvatno da reaguju na digitalno nasilje. Ovakva podela ciljnih grupa pokazala je širinu razumevanja problema i želju učenika da utiču na različite generacije unutar svoje zajednice.

Step 3URADI

Učenici su prvo, u svojim grupama, osmislili sadržaje radionica koje su prezentovali ostalim grupama. Tokom prezentacija dobili su konstruktivne savete od vršnjaka i nastavnice, uglavnom kroz pitanja za razmišljanje, koja su se odnosila na prilagođavanje aktivnosti uzrastu učesnika i reagovanje u nepredviđenim situacijama. Nakon toga su svoje radionice isprobali unutar razreda i razgovarali o tome kako će doći do učesnika radionica. Jedna učenica, Natalija L., koja poznaje direktorku predškolske ustanove „Milka Dimanić“ u Vlasotincu, preuzela je obavezu da je kontaktira i traži dozvolu da dve grupe održe radionice u prostorijama predškolske ustanove. Dve radionice koje su održane u PU su „Lepe reči i srećna srca“ i „Svet u boji“, namenjene predškolcima. Druga učenica, Kruna I., izjavila je da poznaje psihološkinju u svojoj bivšoj osnovnoj školi, koju je posetila i dogovorila održavanje radionice „Izgradimo svet bez mržnje“. Grupa je održala dve radionice – po jednu za učenike trećeg i četvrtog razreda. Radionica za roditelje, „Net patrola – roditelji na zadatku“, organizovana je putem poziva koje je nastavnica podelila na svom profilu, a na nju su se odazvale četiri majke. Faza implementacije trajala je dve nedelje. Učenici su pripremili prezentacije i nastavna sredstva, kao što su papirići, sličice i plastelin. Radionice su trajale po 30 minuta, dok je radionica za roditelje trajala duže zbog dodatnih pitanja i razgovora.

Projekat je ostvario vrlo pozitivan uticaj na sve učesnike – kako na one koji su prisustvovali radionicama, tako i na same učenike koji su ih realizovali. Njegova vrednost ogleda se u konkretnim promenama, ali i u dugoročnom potencijalu. Roditelji koji su prisustvovali radionici izrazili su zadovoljstvo i preneli pozitivne utiske nastavnici. Sama nastavnica je lično prisustvovala jednoj radionici u predškolskoj ustanovi i uverila se u entuzijazam, pažnju i aktivno učešće predškolaca. Direktorica vrtića predložila je da se ovakav tip radionica uvrsti u godišnji plan rada ustanove – što potvrđuje da su učenici uspeli da ostvare uticaj koji prevazilazi okvire jednog časa. Poseban kvalitet projekta leži u tome što su radionice vodili sami učenici, tinejdžeri, što je dodatno pojačalo efekat vršnjačkog učenja. Učenici su kroz pripremu i realizaciju radionica razvijali veštine javnog nastupa, učili da sarađuju, prilagođavaju se učesnicima i komuniciraju jasno i s poverenjem. Mnogi su prvi put govorili pred publikom, a nakon uspešne realizacije osetili su ponos, sigurnost i samopouzdanje. Radionice su bile u potpunosti njihovo autorsko delo, što je dodatno pojačalo osećaj odgovornosti i uspeha. Učenici koji su radionicu držali u osnovnoj školi posebno su istakli iznenađenje prijatnom atmosferom i interesovanjem mlađih đaka, koji su sa pažnjom pratili, postavljali pitanja i rado učestvovali u aktivnostima. Projekat je takođe pokazao praktičan efekat u realnom kontekstu. Tokom faze Zamisli, učenici su otkrili da je na TikToku otvoren profil koji je pozivao učenike škole da anonimno šalju tračeve i uvredljive poruke o vršnjacima. Kada su za njega saznali, svi su odmah reagovali – svaki učenik je više puta prijavio sadržaj zbog govora mržnje i širenja lažnih informacija. Profil je obrisan u roku od 24 sata, čime su učenici pokazali visok stepen društvene odgvornosti i praktično dokazali sve ono o čemu su pričali na svojim radionicama. Osim konkretnih rezultata i ličnog razvoja, projekat je ostavio i dugoročan utisak na same učenike. Svi su izrazili želju da i sledeće školske godine ponovo izaberu isti izborni predmet, jer su u njemu prvi put imali priliku da se ozbiljno i slobodno bave temama koje su im stvarno važne u svakodnevnom životu. Isticali su koliko im je značilo što su mogli da razmišljaju, odlučuju, sprovode sopstvene ideje i budu aktivni učesnici, a ne pasivni slušaoci. Projekat ih je motivisao da i dalje prepoznaju probleme u svojoj sredini i samostalno tragaju za rešenjima.

120

,,Zadovoljstvo nam je što smo imali priliku da ugostimo učenike Gimnazije ,,Stevan Jakovljević” u OŠ ,,Siniša Janić” gde su učenici trećeg i četvrtog razreda imali priliku da očigledna i primenljiva znanja saznaju na jedan njima veoma interesantan način tj. učeći ne od nastavnika već od dece. Njihova radionica na temu govora mržnje na internetu bila je izuzetno korisna i edukativna za naše učenike jer se trenutno nalaze u godinama kada prvi put pristupaju sadržajima na internetu. Kroz interaktivne aktivnosti i otvoren razgovor, naši učenici su stekli važne veštine i saznanja o tome kako da prepoznaju i spreče govore mržnje na internetu. Ovakvi programi su ključni za razvoj odgovorne i empatične mlade generacije jer mi zaposleni u osnovnim školama se sve češće susrećemo sa jednim novim vidom nasilja koje nije prisutno u učionicama već u virtualnom okruženju. Zahvaljujemo se gimnazijalcima na njihovom trudu i posvećenosti i nadamo se da će se započeta saradnja nastaviti u naredim školskim godinama. ~Jelena Ilić, pedagog ,,Na radionici održanoj u Gimnaziji u Vlasotincu, u organizaciji učenika prvog razreda pod nazivom Net patrola, roditelji na zadatku, mi roditelji, imali smo prilku da se upoznamo prvo sa ozbiljnošću izlagača - učenica, sa izborom teme, i ozbiljnošću njihovog pristupa. Iako im mi možemo biti roditelji, one su nam veoma stručno i argumentovano prezentovale i predočile temu, koja nas je navela na razmišljanje o situaciji koja je itekako ozbiljna, i komplikovana čak i za nas. Tema je izuzetno zanimljiva, itekako porebna i bitna. Jer mi nismo ni svesni kakvi sve izazovi vrebaju na internetu, a deci je to lako dostupno, jer oni sad i ne mogu da zamisle život bez interneta. Mi nismo ni svesni gde sve to može da ih odvede-navede i kakvoj sve opasnosti mogu da budu izloženi. Kao roditelj mogu da primetim da internet i interakcija na društvenim mrežama čak utiče na njihovu svest, podsvest, razmišljanja i formiranje ličnosti. Sve to svakako nisu prave vrednosti, a oni okupirani i bombardovani internet informacijama nesvesno kopiraju. Ja kao roditelj pokušavam da ih odvratim od svega, da im objasnim da je svet i realnost nešto drugo, ali je to jako teško, jer njihovi umovi su već zatrovani (kako su objasnile učenice pojmom brain rot!) Radionica kojoj sam prisustvovala mi je dala tračak nade da ipak neko razmišlja o ovom problemu. I da udruženim snagama pametno možemo da se suprostavimo slobodno mogu reći ,,napadu” na umove naše dece. Bravo devojčice što ste se uhvatile u koštac sa ovom temom i što ste želele da nas upozirote, jer mi iako vidimo problem, ili ne stižemo ili ga zanemarujemo, a problem može postati baš veliki. Podržavam aktivnost i ovakva predavanja i nadam se da će što veći broj roditelja makar razmisliti na ovu temu i ako je moguće uključiti se da pomogne u širenju svesti o problemu koji realno postoji. Želim uspeh u daljem radu i imate svu moju podršku!” ~Svetlana Jovanovic, majka dve tinejdžerke

Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da tokom realizacije projekta nismo naišli na značajne prepreke. Direktor škole aktivno podržava svaki oblik projektne nastave i angažovanja učenika u lokalnoj zajednici, što nam je omogućilo punu slobodu u planiranju i izvođenju aktivnosti. Vrata lokalnih institucija su nam uvek otvorena – naše radionice i časovi mogu se realizovati i u muzeju, galeriji, spomen-parku ili gradskoj biblioteci, u zavisnosti od ciljeva i sadržaja projekta. Tako je bilo i ovog puta – sve ustanove sa kojima smo želeli da sarađujemo rado su nam izašle u susret. Jedini izazov s kojim smo se suočili odnosio se na pokušaj međunarodne saradnje. Naime, projekat smo započeli i na eTwinning platformi u saradnji sa školama iz Portugalije i Italije. Međutim, već u fazi Zamisli postalo je jasno da nismo u istom tempu – dok su naši učenici ulazili u fazu realizacije, škole iz partnerskih zemalja još uvek su bile u planiranju aktivnosti. Kako se približavao kraj školske godine, mi smo morali da završimo projektne faze i sumiramo rezultate, što je onemogućilo dalje usklađivanje dinamike. Zbog toga je projekat na kraju izgubio svoju internacionalnu dimenziju, iako je započet kao međunarodni. Ipak, to iskustvo je bilo dragoceno jer su učenici imali priliku da započnu komunikaciju sa vršnjacima iz drugih zemalja i osete potencijal saradnje na evropskom nivou, što ćemo u nekom od narednih projekata svakako dalje razvijati.

7-15 dana

Dobro zdravlje

Projekat Voices4Impact usklađen je sa globalnim ciljem “Dobro zdravlje” jer se bavi očuvanjem mentalnog i emocionalnog zdravlja dece i mladih, naročito u kontekstu života na društvenim mrežama. Učenici su kroz sve faze projekta istraživali kako govor mržnje, uvredljivi komentari, nerealni standardi lepote i digitalno nasilje utiču na samopouzdanje, sliku o sebi i psihičku stabilnost mladih. Na radionici sa roditeljima diskutovali su o stvarnim slučajevima tinejdžera koji su izvršili samoubistvo zbog verbalnog nasilja na internetu. Govorili su i o sve većem broju mladih koji ne mogu da izdrže pritisak „savršenog izgleda“ koji im se svakodnevno servira, pa se izgladnjuju ili vežbaju do iscrpljenosti – čime mentalno ugrožavaju i fizičko zdravlje. Na istoj radionica učenici su objasnili i popularan izraz „brain rot“, koji opisuju kao „bolest savremenog društva“ izazvanu prekomernim korišćenjem društvenih mreža – stanje u kojem mladi gube koncentraciju, volju i mentalnu energiju. S druge strane, radionica Lepe reči i srećna srca pokazala je koliko pozitivna komunikacija može doprineti osećaju sigurnosti, prihvaćenosti i opštem blagostanju, kako u stvarnom, tako i u virtuelnom svetu. Kroz podizanje svesti, razvijanje empatije i konkretne edukativne aktivnosti, projekat je direktno doprinosio zaštiti mentalnog zdravlja mladih – što je temelj za njihovo celokupno zdravlje i kvalitet života.

Step 4 PODELI

Projekat Voices4Impact podeljen je sa školom i širom zajednicom kroz različite komunikacione kanale i događaje. Na Instagramu je još prošle godine pokrenut profil Designthinkers, namenjen promociji školskih projekata zasnovanih na Design for Change metodologiji. Tokom realizacije projekta, na ovom profilu redovno su objavljivani rilovi, fotografije i storiji iz svih faza rada, uz saradnju sa poslovnim profilom English Club Serbia, koji takođe vodi nastavnica. Pojedini video zapisi imaju preko 2.000 pregleda, a objave su izazvale pozitivne reakcije publike. Video koji su učenici snimili povodom obeležavanja Dečje nedelje ima preko 5000 pregleda na zvaničnom Instagram profile škole. Dečija nedelja kao najveća nacionalna manifestacija za zaštitu i promociju prava deteta u Republici Srbiji, idealna je prilika da se teme vršnjačke i međugeneracijske tolerancije i solidarnosti dodatno osnaže, kao vrhunske vrednosti za ostvarivanje prava deteta u našem društvu i dalji razvoj u celini. Dečija nedelja je bila obeležana pod sloganom: ,,Ja sam dete, imam plan: Tolerancija i ljubav za svaki dan!” što je bio i moto videa koji su ovi učenici snimili. O radu učenika izvestio je i regionalni onlajn medij Jugmedia, a članak je dodatno podeljen putem zvaničnih naloga škole na Facebooku i Instagramu, kao i preko popularne lokalne stranice Vlasotince, koja okuplja više od 10.000 pratilaca. Učenici su pripremili i poster-prezentaciju, postavljenu u holu škole ispred učionice u kojoj se vrši upis novih gimnazijalaca, kako bi se i budući učenici upoznali sa projektnim načinom rada i mogućnostima koje pruža škola. Važan vid promocije projekta ostvaren je i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Na ovogodišnjoj ELTA konferenciji, najvažnijem okupljanju nastavnika engleskog jezika u Srbiji, nastavnica Biljana Pipović održala je radionicu pod nazivom Empowering Youth Through Design Thinking, tokom koje je predstavila metodologiju Design for Change. Učesnici su upoznati sa svim koracima metodologije kroz konkretne primere upravo iz ovog projekta. Radionica je bila odlično posećena, a kolege su sa velikim interesovanjem postavljale pitanja, tražile alate i bile motivisane da metodologiju primene u sopstvenim učionicama. Na taj način, projekat nije ostao samo unutar škole i lokalne zajednice, već je doprineo i profesionalnom razvoju drugih nastavnika i širenju dobre prakse.

Više od 100 ljudi

Profil Designthinkers na Instagramu nastaviće da deli sadržaje i primere dobre prakse koji se bave temama govora mržnje, mentalnog zdravlja mladih i pozitivne komunikacije na društvenim mrežama. Radionice koje su učenici osmislili dobile su podršku direktorke predškolske ustanove kao predlog za uvrštavanje u godišnji plan rada, što bi u budućnosti moglo i da se ostvari, ali je izvesno da smo u ovoj obrazovnoj ustanovi dobrodošli i da ćemo moći da nastavimo saradnju. Materijali i scenarija za radionice nastali tokom projekta biće dostupni i drugim nastavnicima u školi naročito za potrebe građanskog vaspitanja. Ja ću takođe koristiti njihove ideje i materijale za radionice u radu sa drugim učenicima, prilagođavajući ih potrebama novih grupa. Sve informacije i resursi mogu se pronaći na mom ePortfoliju, a zainteresovani nastavnici mogu me slobodno kontaktirati za saradnju i dodatne informacije. Učenici su izrazili želju da i naredne godine nastave sa istim izbornim predmetom kako bi kroz projektni rad obrađivali nove važne teme iz svog okruženja.